Tiskani ili digitalni nastavni materijal?

B. Vukelić, I.Pogarčić, M. Gligora Marković

Sažetak

Rad se bavi analizom problema prezentiranja nastavnog i studentskog materijala u digitalnom obliku bilo da se koristi u klasičnim oblicima nastave ili u okviru e-obrazovanja.
Vrednovanje nastavnog materijala u sustavu visokog obrazovanja RH bilo da je u tiskanom ili digitalnom obliku izjednačeno je. Nastavnici su u nedoumici koji oblik odabrati. Koji je najbolji način zaštite od neželjenog kopiranja i eventualnog mijenjanja.
Poseban je naglasak na grafičkim formatima gdje je jedno od popularnijih rješenja PDF format. Kvaliteta i sigurnost grafičkog prikaza nastavnog sadržaja je izuzetno važna i u sadržajnom i u formalnom smislu. Studenti vrlo često uklanjaju sigurnosnu zaštitu od neželjenog kopiranja i mjenjaju sadržaj originala što nažalost rezultira netočnim informacijama. Koje je rješenje najbolje, koje alate koristiti?

Uvod
Nastavni materijal koji se koristi pri Veleučilištu u Rijeci, kao i svim ostalim visokim učilištima u RH povezan je s propisanim planom i programom pojedinog kolegija. Vrednovanje nastavnog materijala u sustavu visokog obrazovanja RH bilo da je u tiskanom ili digitalnom obliku izjednačeno je (NN 123/03). Sveopćom „internetizacijom i digitalizacijom“ skoro svega očekivanja su da što više materijala koji se koristi u nastavi bude dostupno u digitalnom obliku i to ne samo za vrijeme održavanih predavanja, npr. u ppt obliku već i kao samostalni dokumenti koje je moguće preuzeti sa određene internet adrese.
Brzi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija u okviru nastave zahtjeva od nastavnika veliku moć prilagodbe i spremnost na stalne promjene. Digitalizirani nastavni materijal nije samo nužnost već postaje i obvezom. Od nastavnika danas se očekuje da je stručnjak u svojoj struci, te da se stalno usavršava i prati novitete u ICT-u što nije nimalo jednostavno obzirom da nadolazeće generacije puno lakše prihvaćaju te novitete i manipuliraju njima.
Digitalni nastavni materijali mogu imati različite sadržaje i formate. Prema usvojenoj standardizaciji digitalni obrazovni materijali mogu se klasificirati kao: simulacije, animacije, udžbenici, vježbe, testovi, predavanja/prezentacije, studije slučaja (Case Study), kolekcije (npr. tematski povezanih animacija) ili referentni materijal.(Gomez,2008.)
Većina nastavnika svoje pripreme za nastavu i nastavni materijal realizira na način da su najčešće to predavanja u .ppt obliku ili autorizirana predavanja u .doc formatu ne razmišljajući uopće o mogućnostima da bi se informacije mogle namjerno ili iz neznanja mijenjati. Tijekom provjere znanja najčešće slučajno doznaju ili imaju priliku vidjeti svoje prepravljene materijale te postaju svjesni važnosti zaštite istih od neovlaštenog prepravljanja i kopiranja.

Pravni aspekt
Digitalni oblici eSadržaja su skupi po načinu izrade i po rukovanju (Duncan, C., & Ekmekcioglu, C.,2003). Stoga je nužno voditi računa o pravima i intelektualnom vlasništvu (IPR) kako pri kreiranju digitalnih oblika, čuvanju i stvaranju repozitorija s podacima o vlasnicima, korisnicima, uvjetima i pravima pristupa, načinu korištenja. Problem intelektualnog vlasništva i autorskih prava je ozbiljan i razmjeran je s intenzitetom primjene ICT u nastavi. Izuzetno je važno da nastavnik i učenik posjeduju barem osnovne informacije o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima.Neki autori Casey(2) prave detaljniju razdiobu oblika vlasništva i pripadnih prava (Copyright, moralna prava, izvođačka prava, prava vezana za baze podataka, Patenti, Poslovne tajne, Know How, zaštitni znakovi, dizajn…) iako je dovoljno ograničiti se na pojmove intelektualno vlasništvo i autorsko pravo. Također tvrdi da su eSadržaji kompleksni i te kao takvi predstavljaju osnovnu imovinu koju treba štititi.
Pravno gledano intelektualno vlasništvo i autorska prava se reguliraju propisima i zakonima na nivou države. U Republici Hrvatskoj je ta problematika regulirana Zakonom o autorskom i srodnim pravima koji je donesen 2003. godine, a od međunarodnih ugovora Hrvatsku primjenjuje i odredbe Bernske konvencije o zaštiti književnih i umjetničkih djela te odredbe drugih konvencija iz ovog područja.
Odredbom citiranog Zakona određeno je što se smatra autorskim djelom. Autor djela je osoba koje je stvorilo djelo. Autorska prava pripadaju autoru od trenutka stvaranja autorskog djela i nisu uvjetovana ispunjenjem bilo kakvih formalnosti. Autorom se smatra lice čije je ime i prezime ili pseudonim označen na djelu, dok se suprotno ne dokaže.
Većina se elektroničkih edukacijskih materijala, pa tako i digitalni oblici mogu uvrstiti u zaštićena djela. Međutim postoje iznimke određene Zakonom te je pravilo da ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti, nisu zaštićeni autorskim pravom. (edupoint)
Konstruktivizam kao paradigma učenja je intenzivno propagiran upravo e-nastavom i uporabom različitih e-sadržaja. Važno je naglasiti da se u tim okolnostima e-učenik može pojaviti kao realizator originalnog djela.
Jasno da takvo djelo treba zaštiti na odgovarajući način. Pri tome kontekst realizacije i primjene takvog djela može značajnije naglasiti potrebu njegove zaštite.

Kako odabrati digitalni format ?
Danas u mnoštvu različitih programskih rješenja nalazimo i čitav niz mogućih formata za čuvanje digitalnog materijala. Međutim, bez obzira na sve ipak se na tržištu nameće određeni broj popularnijih i zastupljenijih koji svakako ovise o alatima koji se koriste u njihovom stvaranju. Tako npr. najveći broj nastavnika koristi MS Word ili MS Power Point u kreiranju nastavnog materijala čiji formati nikako nisu pogodni za distribuiranje pogotovo putem interneta. Odluče li se za mogućnost preuzimanja s interneta najčešći odabir je PDF format s objašnjenjem da ga koristi većina. Puno manji broj ih koristi neki od formata iz Opensource okruženja.
Pri odabiru formata svakako može koristiti i usporedba prednosti i nedostataka digitalnog i tiskanog materijala općenito.
Neke od prednosti tiskanog materijala u odnosu na digitalni su:
- može se čitati na različitim mjestima
- može se čitati i kad je fizički oštećen (ne previše)
- ne zahtjeva izvor električne struje kao računalo ili neki od uređaja za
čitanje e-knjiga
dok nedostaci mogu biti sljedeći:
- ne može biti lako kopiran ili preuzet sa interneta
- teži je za prenošenje (pogotovo na putovanjima)
- mogu se prestati tiskati – što umnogome otežava dobavljanje
- ekološki su upitne jer se za njih koriste velike količine papira
Prednosti digitalnog materijala mogu biti sljedeće:
- zauzima malo mjesta (otprilike 500 prosječnih e-knjiga se može
spremiti na jedan CD)
- brzo kopiranje
- niska cijena distribuiranja
- ekonomski i ekološki su prihvatljive jer smanjuju potrošnju papira
- ne istroši se tijekom vremena
- tekst može biti pretraživan na veoma brz način, osim kada je u
slikovnom obliku
- jednostavnost izmjene
nedostaci digitalnog materijala:
- nepreglednost (veličina ekrana)
- može biti nekompatibilna s novim hardwareom i softwareom
- zahtjeva pažnju u rukovanju i spremanju dokumenata
- program može onemogućiti ispis
- sigurnost
- standardizacija
- mnogi korisnici preferiraju papir umjesto računalnog ekrana
Nastavnici u pripremi svojih digitalnih materijala još uvijek najčešće koriste programe iz paketa Microsoft Office. Formati dokumenata tipa .doc, .xls, .ppt još uvijek su de facto standardi. U takvom obliku, nastavni materijali su distribuirani studentima, kao pomoć u učenju i pripremanju za završni ispit. Nastavnici, ne razmišljajući uopće o mogućnostima da bi se informacije mogle namjerno ili iz neznanja mijenjati, upravo tijekom provjere znanja najčešće slučajno doznaju ili imaju priliku vidjeti svoje prepravljene materijale te postaju svjesni nedostataka i važnosti zaštite istih od neovlaštenog prepravljanja i kopiranja. Uspoređujući trenutno dostupne alate i formate digitalnih datoteka, koji bi zadovoljili potrebe nastavnika u vidu digitalizacije sadržaja, metapodataka i sigurnosti, proučavajući njihove prednosti i mane, postavlja se pitanje, koji je format najbolji, te postoji li alternativa? Da li bi se trebalo okrenuti open-source rješenjima ili ostati na dosadašnjim komercijalnim rješenjima? Jedan od svakako najkorištenijih je upravo PDF format.

PDF (Portable Document Format)
Danas apsolutni standard za digitalne materijale. Format koji je razvila Adobe korporacija. To je univerzalni format datoteke koji čuva fontove, slike i izgled izvornog dokumenta stvorenog u raznim aplikacijama i platformama. Adobe PDF datoteke kompaktne su i kompletne, svatko tko ima Acrobat ili besplatni Adobe Reader softver ih može dijeliti, prikazivati i ispisivati.

Nekoliko prednosti Adobe PDF-a:
- PDF datoteku može otvoriti bilo tko i bilo gdje. Sve što je potrebno je besplatni Adobe Reader software.
- PDF datoteke su kompaktne i mogu se pretraživati.
- Zahvaljujući interaktivnim hipervezama, PDF datotekama se lako kretati.
- Označeni Adobe PDF omogućuje mijenjanje teksta za prikaz na mobilnim platformama.
- Označene PDF datoteke sadrže informacije o sadržaju i strukturi u samom dokumentu, što ih čini dostupnijima čitačima zaslona. Tipke za ubrzavanje i prečaci na tipkovnici čine kretanje kroz dokument jednostavnijim.
- Tekst u PDF dokumentu može se ispisati na pisaču za Brailleovo pismo.
- Na PDF dokumente mogu se primijeniti posebna prava pristupa, koja omogućuju popunjavanje obrazaca, potpisivanje dokumenata, sudjelovanje u online pregledima dokumenata i prilaganje datoteka u PDF formatu, kao i onih koje nisu u PDF-formatu.
Najveća prednost PDF dokumenata je njegova standardnost u odnosu na ostale formate, njegova prenosivost na druge platforme, te na kraju i njegova veličina. No, ono što se nameće kao problem kod .PDF formata, upravo je sigurnost informacija. Primjera radi, ako PDF document ne zaštitimo lozinkom, dokument nije enkriptiran. Što znači da svatko tko želi može čitati i mijenjati sadržaj dokumenta, što rezultira neovlaštenim kopiranjem i distribuiranjem, često netočnih informacija. Da bi se to onemogućilo, kod PDF dokumenata, potrebno je staviti lozinku jer se jedina zaštita primjenjuje enkripcijom. Zaštita je po standardnoj opciji isključena. Kod PDF dokumenata uobičajena su dva tipa enkripcije: 40-bitna (niski) i 128- bitna (visoki nivo zaštite). S tim, da nije preporučljivo koristiti niski nivo zaštite, s obzirom na činjenicu da današnja računala takvu zaštitu mogu probiti za nekoliko sati ili dana. 128-bitna enkripcija, puno je sigurnija, i za njeno probijanje potrebno bi bilo i nekoliko stotina ili tisuća godina. Postoje dvije vrste lozinki: vlasnikova (owner) i korisnička (user). Vlasnička omogućava vlasniku da čita, označava, kopira i tiska sadržaj, dok korisnička, korisnicima omogućuje samo čitanje. Takva zaštita nije idealna, ali je sigurnija od nikakve. Kao još jedno od mogućih rješenja nudi se i korištenje digitalnog potpisa.

Budućnost ili sadašnjost digitalnih formata?
OOXML (Open Office XML)
Open Office XML je XML baziran format digitalnih datoteka, kao što su tablice, grafikoni, prezentacije i oblikovani tekstualni dokumenti. Kako je tvorac standarda Microsoft, standard se koristi za zapis sadržaja koji stvaraju/čitaju Word i ostale aplikacije iz Microsoft Office paketa verzije 2007. Izuzimajući tehničke i moralne nedostake tog standarda, s aspekta
nastavnika kao korisnika i kreatora takvih dokumenata, dobra strana je da su datoteke tog tipa okrenute novoj tehnologiji, tako da u takve dokumente s lakoćom možete umetati slikovne, video i audio datoteke.
OOXML koristi tzv. markup languages - jezik za označavanje podataka -
WordprocessingML za Word tekstualne datoteke, SpreadsheetML za proračunske tablice i PresentationML za prezentacije. DrawingML se koristi za vektorsku grafiku, grafikone i za word art tekst. Korištenje Jave i ActiveX kontrola je podržano. Open XML omogućuje brzo stvaranje dokumenata
koristeći različite izvore podataka, ubrzavajući sklapanje dokumenta, pretraživanje podataka te ponovnu uporabu sadržaja. Loša strana je da ovaj standard korisnika neizbježno prisiljava na kombinaciju korištenja Microsoftovog OS-a i Microsoftovog Office paketa, koji su komercijalni, što znači da nisu besplatni. Računalni program koji obrađuje dokument mora
obraditi veliku količinu podataka što će ga djelomično usporiti.
Iako je Republika Hrvatska kroz ured Hrvatskog zavoda za norme (HZN)
prihvatila nedorečeni OOXML standard, europska unija je prevremeno odgodila izbor ovog standarda zbog proceduralnih problema.

OASIS Open Document Format (ODF)
Format ODF (eng. OASIS Open Document Format for Office Applications), je otvoreni format datoteka za spremanje i razmjenu uredskih dokumenata kao što su tekst dokumenti (uključujući memorandume, izvještaje i knjige), tablične proračune, grafikone i prezentacije. Standard je razvio OASIS industrijski konzorcijum, a temelji se na XML baziranom sistemu datoteka originalno napravljenom od strane OpenOffice.org razvojnog tima. Za razliku OOXML-a, ODF format ne prisiljava korisnika da koristi OpenOffice uredski paket, jer postoji već lijep broj drugih alata (uključujući i MS Office!) koji može prepoznati taj zapis.
Standard su javno razvijale različite organizacije, javno je dostupan i može se implementirati bez ikakovih ograničenja. Organizacije i individualci koji pohranjuju svoje podatke u otvorenim formatima kao što je OpenDocument potpuno uklanjaju rizik zaključavanja (tzv. Vendor lock-in) na jednog proizvođača softvera, ostavljajući im izbor zamjene softvera ukoliko njihov postojeći proizvođač propadne, proizvođač podigne svoje cijene, proizvođač promijeni svoj softver ili promijeni licencu u neodgovarajuću. Ekonomski gledano, ODF format je bitno jeftinije rješenje - čak i ako nemate uredski paket koji prepoznaje taj format zapisa, možete birati između nekoliko besplatnih – i to na svim važnijim platformama, a ne samo na Windowsima. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) prihvatila je još prošle godine ODF (OpenDocument) kao standardni otvoreni format.

Zaključak
U dvojbi oko odabira tiskanog ili digitalnog materijala sa današnjih pozicija mnogi nastavnici odaberu oba oblika. Je li razlog tome sigurnost i zaštita materijala od nedozvoljenih kopiranja ili prepravljanja?
Naravno da treba voditi računa o pravima i intelektualnom vlasništvu jer problem intelektualnog vlasništva i autorskih prava je ozbiljan i razmjeran je s intenzitetom primjene informacijsko-komunikacijkih tehnologija u nastavi. Izuzetno je važno da nastavnik i učenik posjeduju barem osnovne informacije o intelektualnom vlasništvu i autorskim pravima ne samo da bi
zaštitili svoj rad već isto tako poštivali i tuđi. Odlučimo li se amo za digitalni materijal svakako moramo usporediti prednosti i mane pojedinih, najbolja je strategija odabrati i koristiti nekoliko, a ne samo jedan format.
Hoće li to biti Word format koji je najbolji za lako editiranje i mijenjanje, ili PDF koji je najbolje rješenje za čitanje i distribuiranje sadržaja preko interneta ili neki od formata iz opensource okruženja ovisiti će svakako o poznavanju svojstava pojedinih, ali i naših zahtjeva koje postavljamo na iste. Nastavnici koji nisu toliko upoznati sa ICT-om obično prepuštaju odnosno očekuju od izdavača bilo tiskanog ili digitalnog medija da pruži
najbolje rješenje.